Svoje prvo raÄunalo dobila sam sa Å¡est godina. Sjećam se kako sam skoro godinu dana samo skidala slike Älanova benda Rebelde (RBD). Dan za danom sjedala bih za njega i satima stiskala desni klik, spremajući svaku sliku. Internet sam koristila samo kao posrednika u stvaranju male neformalne arhive, koja je s vremenom narasla na tisuće slika. InaÄe, imala sam samo nekoliko igara, poput Herculesa ili Prince of Persia (verzija iz 1998.), i glazbu koju sam piratski skidala ili snimala telefonom s televizora. Premotajmo sad film unaprijed: u roku od nekoliko godina, moje raÄunalo preplavile su hrpe tabova i obavijesti, pojavile su se druÅ¡tvene mreže, a mogućnosti su postale beskrajne. Ali internet, koji se u poÄetku Äinio kao neograniÄen prostor, postupno se – paradoksalno – transformirao u neÅ¡to Å¡to biva sve uže. Moje vrijeme provedeno online bivalo je sve strože nadzirano, kontrolirano algoritmima korporacija o kojima gotovo niÅ¡ta ne znam.
Ponekad mi je teÅ¡ko otrgnuti se od nostalgije i optimizma 2000-ih i 2010-ih, posebno sada kada se kiberprostor u kojem živimo Äini sve udaljenijim od utopije koju smo isprva zamiÅ¡ljali. I zato, kad mi je prijatelj poslao neku objavu u kojoj se pokazuje kako je kreatorica sadržaja izgradila vlastiti cyberdeck – neku vrstu raÄunala iz kućne radinosti, koje se obiÄno sastoji od ekrana, raÄunalne jedinice, tipkovnice, miÅ¡a, baterije i kućiÅ¡ta – zapitala sam se predstavljaju li takve inicijative priliku da nekako ponovno preuzmemo kontrolu nad tehnologijom koja nas okružuje.
Taj jedan klip teleportirao me u cijeli online ekosustav, gdje deseci žena pokazuju kako su izgradile vlastita raÄunala, i to u raznim zanimljivim estetikama: u Å¡koljkastoj torbici, s temom Hello Kitty, Jagodica Bobica cyberdeck ili cyberdeck prema solarpunk estetici. Do sada je taj hashtag prikupio oko Äetiri tisuće objava na TikToku, a ono Å¡to je zapoÄelo kao pobuna protiv estetske jednostavnosti i standardizacije tehnoloÅ¡kih proizvoda, koje uglavnom dizajniraju muÅ¡karci, dovelo je do Å¡ire rasprave o politiÄkim implikacijama izrade vlastitog raÄunala.
No, iako se trend može Äiniti novim, cyberdeckovi su zapravo popularni u raznim online zajednicama već godinama. Izraz cyberdeck dolazi iz romana Neuromancer (1984.) Williama Gibsona, autora znanstvene fantastike koji je zamislio internet i virtualnu stvarnost prije nego Å¡to su oni postali toliko složeni kao danas. Hakeri u njegovu romanu nose masivna prijenosna stolna raÄunala, poznata kao cyberdeckovi, koje koriste za pristup Matrixu, tj. internetu. Mene, pripadnicu Generacije Z, odmah su podsjetili na kompaktne pudere iz Totally Spies (a da ne spominjem da sam se nadala da ću sebi složiti jedno baÅ¡ takvo raÄunalo) i na sve cyberpunk animee s istom estetikom, poput Ghost in the Shell.
Postoji subreddit o cyberdeckovima, koji je s vremenom nabrao 147 000 pratitelja. Korisnici se meÄ‘usobno savjetuju, objavljuju slike raÄunala koja su izgradili i razgovaraju o svojim iskustvima u tom procesu. Na internetskoj stranici The Cyberdeck Cafe možete pronaći informacije o tome kako zapoÄeti s izgradnjom vlastitog raÄunala, vodiÄ za gradnju i chat na Discordu gdje možete komunicirati s drugim ljudima.
Zapravo, ako tražite neki ugodniji, cozy internet ili neko viÅ¡e „utjelovljenoâ€, opipljivije online iskustvo, jedna od najboljih stvari koje vam se mogu dogoditi jest da otkrijete da postoje ljudi koji vam zapravo žele pomoći izgraditi taj svemir – u zajednicama na Discordu, Äak i na Redditu (ako preskoÄite negativne komentare), a u novije vrijeme i na TikToku ili YouTubeu.
Možda je to, uostalom, razlog zaÅ¡to sve viÅ¡e djevojaka koje svoje vrijeme provode online gradi vlastite cyberdeckove: iz želje da ponovno steknu kontrolu nad tehnologijom i s njom imaju izravniji odnos. Kako bismo bolje razumjeli taj fenomen, razgovarali smo s jednom od promotorica trenda, medijskom umjetnicom iz Los Angelesa, kao i Älanicama organizacije koja organizira rezidenciju na kojoj se uÄi kako izgraditi cyberdeck.
„Mislim, posebno se zumerima Äini dosta revolucionarno to Å¡to se puno ljudi istovremeno zasitilo raÄunalnog modela koji im je nametnut i Å¡to traže alternativu. I to nije iznenaÄ‘ujućeâ€, objaÅ¡njava Whisper, umjetnica iz Los Angelesa koja modificira svoja raÄunala od 2013. i koja je 2023. jedno izgradila na temelju istih estetskih konvencija koje danas i povezujemo sa cyberdeckovima. „Zapravo sam i radila isto to dok sam gradila svoje prvo raÄunalo: pokuÅ¡avala sam promijeniti vanjsko obliÄje kako bih na neki naÄin promijenila svoj odnos s onim Å¡to je unutra.†UnutraÅ¡njost, za Whisper, znaÄi softver, naÄin na koji s njim komunicirate u vremenu i obrasce koje stvarate oko njega. Problem je u tome Å¡to se od tih navika puno teže oduÄiti, zbog Äega je prirodno da ljudi poÄnu s estetikom. Whisper vjeruje da je iskorak već to Å¡to korisnici poÄinju sami izraÄ‘ivati ​​​​raÄunala, jer to otvara niz novih mogućnosti za bolje razumijevanje tehnologije koju koristimo.
To mi govori i Ubeboobey, jedna od kreatorica sadržaja koje su trend cyberdecka odvele korak dalje. Svoje prvo DIY raÄunalo poÄela je sastavljati nakon Å¡to je na Pinterestu vidjela neke slike, jer ju je zanimalo bi li mogla stvoriti zabavniji ureÄ‘aj, ali je ubrzo shvatila da je u tom procesu potrebno uzeti u obzir i politiÄku stranu. U videu na svojoj stranici Ubeboobey objaÅ¡njava da bismo takva raÄunala trebali držati podalje od umjetne inteligencije i velikih korporacija: „Mislim da je ljepota tog hobija u tome Å¡to sastavljate raÄunalo od hrpe naizgled nepodudarnih dijelova koje imate na raspolaganju ili koje pronaÄ‘ete rabljene.â€
Osim estetike, najvažnije je pitanje Å¡to toÄno želite raditi sa svojim cyberdeckom nakon Å¡to sve dijelove sastavite, smatra Whisper. „Trebate razmisliti o tome kako ga želite upotrebljavati i prije nego Å¡to poÄnete osmiÅ¡ljavati njegov izgled. Razmislite Å¡to želite od stroja koji ima samo jednu namjenu. E, tu se stvari zaista poÄinju otvaratiâ€, nastavlja umjetnica. Na primjer, izradila je prilagoÄ‘eno raÄunalo za svoj dom koje je samo mali stroj za multimediju i mala arhiva. S njega se ne mogu slati poruke, nema pojma Å¡to je Instagram, služi samo za igre i lokalno pohranjeni sadržaj. Dok smo razgovarali za ovaj intervju, umjetnica se služila deset godina starim ThinkPadom koji takoÄ‘er nema Instagram i koji upotrebljava vrlo specifiÄno, samo za odreÄ‘ene stvari.
Sve je to dio naÄina na koji Whisper pokuÅ¡ava preduhitriti jedan od rizika koje nosi trend cyberdecka – prekomjernu potroÅ¡nju. „PotroÅ¡iti 400 dolara na Amazonu za kupnju svih tih cyberdeck alata nije baÅ¡ punkâ€, kaže mi uz smijeh. Zato potiÄe ljude da koriste komponente koje bi inaÄe zavrÅ¡ile u otpadu, stare laptope, predmete koji se mogu reciklirati. U istom duhu, Ubeboobey je na TikToku objasnila da smatra nelogiÄnim graditi cyberdeckove, a zatim ih prodavati online, jer to je izdaja same biti takvog predmeta: da se stvori neÅ¡to prema vlastitoj osobnosti i izgradi ureÄ‘aj koji će vam pomoći da ponovno steknete svoju online autonomiju.
„Za mene cyberpunk znaÄi baÅ¡ toâ€, nastavlja Whisper. „Prijenosna raÄunala sama po sebi mogu biti cyberpunk. Nije stvar u specifikacijama ili najnovijem stroju, već u naÄinu na koji ga upotrebljavate. Možete reciklirati deset godina star laptop, pretvoriti ga u mali terminal, obojiti ga, dati mu ime, prilagoditi pozadinu radne povrÅ¡ine i to je dovoljno. Ako želite koristiti prijenosno raÄunalo kao hakerski terminal – samo dajte.â€
Vrijeme je da žene dobiju svoje mjesto u svijetu tehnologije
Ubeboobey koristi svoj cyberdeck kao svojevrsnu miniarhivu, minijaturni odraz svojih interesa, punu knjiga koje je poskidala – o medicini, poljoprivredi, obrazovanju ili filozofiji – offline Älanaka s Wikipedije, TED govora, offline karata, svoje omiljene glazbe, Sudokua, Tetrisa i nekoliko drugih igara. Upotrebljava ga otprilike dvaput tjedno i vjeruje da nikada neće zadobiti konaÄan oblik, jer ga stalno doraÄ‘uje. Pravi svoje prve korake u svijetu tehnologije i izgradnje cyberdeckova, tako da svakim danom uÄi sve viÅ¡e.
Njezin cyberdeck, koji izgleda kao da mu je vlasnica sirena, usjekao mi se u pamćenje otkako sam vidjela prve klipove na TikToku. Za drugi je pomislila da bi voljela da izgleda kao da je ispao iz neke solarpunk budućnosti, gdje ljudi žive u skladu s prirodom i tehnologijom, a ne usuprot njima. Međutim, kreatorica sadržaja objasnila mi je da ne vjeruje da bilo koji od njezinih cyberdeckova treba biti vezan za određenu estetiku, jer dizajnira ih više u skladu s onim što joj se u tom trenutku sviđa i sa svojom osobnošću.
Od svog prvog videa, Ubeboobey je prikupila preko 200 000 pratitelja, a njezini videozapisi dosegnuli su milijune ljudi. Na primjer, video u kojem raspravlja o politiÄkim implikacijama cyberdeckova trenutno ima preko 4 milijuna pregleda.
Nakon Å¡to su njezini videozapisi postali viralni, poÄela je dobivati i mizogine komentare od muÅ¡karaca. „Ima jedan citat koji ide otprilike ovako: ʽNesiguran muÅ¡karac u svom će prostoru osjećati da ga ugrožava žena, Äak i ako mu ona niÅ¡ta ne uzima ili ne ugrožava taj njegov položaj.ʼ Mislim da to ima veze i s kulturom gatekeepinga i s Äinjenicom da su većinu cyberdeckova koje sam vidjela, sve YouTube videozapise iz kojih sam uÄila, napravili muÅ¡karci i imali su vrlo specifiÄnu estetiku: cyberpunk, robusnu, utilitaristiÄku.†Misli da su žene koje sada grade cyberdeckove online odstupile od tog standarda, a s obzirom na to da se bave hobijem koji se tradicionalno smatra muÅ¡kim, reakcija na ono Å¡to rade Äesto bude: „Ma ne, to ti se ne radi tako.â€
„Dobila sam puno komentara u stilu: ʽZaÅ¡to ga slažeÅ¡ tako estetiÄno? To nije poanta.ʼ I smijeÅ¡no je, jer su svi videozapisi o cyberdeckovima koje sam gledala bili zaokupljeni estetikom koliko i ja. Razlika je u tome Å¡to je moj imao ukrasne Å¡koljkice i detalje koji se smatraju ženstvenima, a to je neke ljude iritiralo.â€
Ubeboobey vjeruje da je vrijeme da žene dobiju svoje mjesto u tehnologiji, gdje će se moći umjetniÄki izraziti i povratiti moć. TehnoloÅ¡kom industrijom dominiraju muÅ¡karci i posjeduju je, pa su Äesto tehnologije koje oni grade takoÄ‘er podreÄ‘ene istoj muÅ¡koj i patrijarhalnoj logici.
„Budući da je to tako dugo bilo podruÄje kojim su dominirali muÅ¡karci, zbog Äinjenice da sve viÅ¡e žena sada stupa u tu kulturu, ona se sad Äini kao potpuno nov i uzbudljiv pokret. I mislim da je to posebno važno za žene poput mene, koje nisu znale niÅ¡ta o tehnologiji, ali su priželjkivale nauÄiti viÅ¡eâ€, nastavlja kreatorica sadržaja. „Cyberdeckovi su odliÄan poÄetniÄki projekt i pristupaÄna odskoÄna daska za mnoge.â€
Sad kad već ima dva cyberdecka, ne želi izgraditi joÅ¡ jedan, jer joj stvarno ne treba viÅ¡e. To jest problem, objasnila mi je – kada neki trend dovede do pretjerane potroÅ¡nje ili bude monetiziran. Kad mi je to rekla, sjetila sam se da sam prije nekog vremena vidjela da je jedna kreatorica sadržaja već suraÄ‘ivala s Claudeom, UI asistentom i modelom koji je razvila ameriÄka tvrtka Anthropic, te je pokazala kako se koristila tzv. vibe codingom
za izgradnju svog novog cyberdecka.
Je li moguće da tehnološki divovi neće monetizirati ovaj trend?
Whisper smatra da uopće nije iznenaÄ‘ujuće to Å¡to tvrtke poput Anthropica i OpenAI-a sklapaju plaćena partnerstva oko trenda cyberdeckova. „Na makrorazini, priliÄno sam skeptiÄna prema umjetnoj inteligenciji. (…) ÄŒini mi se problematiÄnim i naÄin na koji te tvrtke pokuÅ¡avaju konstruirati naÅ¡u ovisnost o tehnologiji. U budućnosti će koriÅ¡tenje ovih sustava vjerojatno postati puno skuplje, osim ako se u pozadini svega ne pronaÄ‘u neka održiva rjeÅ¡enjaâ€, nastavlja umjetnica.
Ona smatra da je, kad se govori o cyberdeckovima, važno ne zaboraviti na kljuÄnu varijablu: kôd. Jedino podruÄje u kojem UI radi koliko-toliko dobro jest kodiranje – postoji cijela rasprava oko vibe codinga, koja postaje sve složenija. „Postoje ljudi koji su totalno kritiÄni prema umjetnoj inteligenciji i kažu da je sve to glupo i da treba samo napisati dobar kôd. Ali mnogi od onih koji to govore dolaze iz privilegiranih sredina, gdje su imali vremena steći tehniÄku struÄnost ili profesionalno raditi u industriji. Reći ʽsamo moraÅ¡ napisati dobar kôdʼ može postati neka vrsta tehnoloÅ¡kog maÄizmaâ€, smatra Whisper. Zato je gotovo prirodno da te tvrtke žele instrumentalizirati ovaj trend za marketing i reći vam da možete vibe codingom stvoriti cyberdeck, na primjer.
Whisper se trudi ne moralizirati previÅ¡e kako ne bi obeshrabrila žene koje sada ulaze u to podruÄje. „U konaÄnici, Äinjenica da viÅ¡e djevojaka ima pristup raÄunalnoj opremi za eksperimentiranje i uÄenje dobra je stvar. Ponekad kupite neke komponente za projekt i viÅ¡e ne radite na projektu, ali predmeti su tu, poput misli koja vas stalno kopka, nekog stalnog poriva: ʽMoram pronaći neki naÄin da ovo iskoristim.ʼâ€
JoÅ¡ jedna zamka za ljude koji poÄinju s cyberdeckom, objaÅ¡njava Whisper, jest neugodno raÄunalno iskustvo – raÄunalo Raspberry Pi na koje se prikljuÄite i njegov mali ekran mogu biti vrlo spori. UnatoÄ tome, izvrsna su kao serveri. „Ali mislim da će za nekoliko godina mnogi ljudi shvatiti: ʽAh, dosta su slaba kao osobna raÄunala, ali su super kao serveri.ʼ A onda će otkriti da self-hosting i okruženje kućnog laboratorija otvaraju zanimljive putove. Jedva Äekam da sve cyberdeck girlies
postanu home lab
girlies.â€
„Širi pokret izbjegavanja prostora koji nas stalno nadziruâ€
Kad smo već kod tehnoloÅ¡kih divova, Meta je 8. svibnja ove godine objavila da će na Instagramu ukinuti end-to-end enkriptirane poruke, alat za privatnost koji se dosad mogao upotrebljavati na toj platformi. Tvrtka se obranila rekavÅ¡i da se ta znaÄajka ne koristi Å¡iroko i uputila je korisnike na WhatsApp. Enkripcija na Instagramu nikada nije postala standard za poruke u aplikaciji, pa je tvrtki bilo puno lakÅ¡e reći da ljudi jednostavno ne upotrebljavaju taj alat. No ovih dana sve viÅ¡e ljudi traži nove naÄine komunikacije i okupljanja na mreži, a pokreti poput izgradnje cyberdeckova, Äini se, nude alternativu tehnologijama na koje smo se navikli i naÄinu na koji s njima ulazimo u interakciju.
„Verzija interneta koju je izgradila Meta oduvijek je i djelovala kao teren koji nam se jednostavno daje u zakup. ÄŒak i u organizatorskim i aktivistiÄkim krugovima, puno se komunikacije odvija na Signalu – i za to postoji razlog. Ljudi traže prostore u kojima se osjećaju autonomnije i manje nadgledano. (…) Mislim da je sve ovo dio većeg odmicanja od prostora koji nas stalno nadziru. ÄŒesto pomiÅ¡ljam na razliku izmeÄ‘u javnog parka i javnog prostora u privatnom vlasniÅ¡tvuâ€, objaÅ¡njava Whisper.
Whisper kao primjer autonomnog prostora navodi Plot, platformu koju je stvorila Alice Yuanzhang opremljenu vlastitim sustavima za chat i komunikaciju, tako da se korisnici viÅ¡e ne moraju oslanjati na Metine proizvode za meÄ‘usobni razgovor. „Mislim da postoji neka vrsta temeljne jednoobraznosti u naÄinu na koji komuniciramo na većini druÅ¡tvenih platformi. Na primjer, Instagram kao da je izgraÄ‘en na pretpostavci da tamo nikada nećete voditi stvarno smislen razgovor i, posljediÄno, obiÄno ga i ne vodite.†Umjetnica vjeruje da se, u trenutku kad maknete profit iz jednadžbe i kad prestanete prikupljati podatke za treniranje modela UI, otvori mnogo viÅ¡e mogućnosti.
„Postavlja se pitanje: kako dizajnirati digitalnu arhitekturu koja zapravo potiÄe ljude da budu prisutniji jedni drugima u životu?†Cyberdeckovi u tom kontekstu nude priliku za eksperimentiranje i personalizaciju neÄega Å¡to nam se može Äiniti zastraÅ¡ujućim – raÄunala, s hardverom i softverom koji stoje iza njega. Nakon Å¡to je trend izgradnje cyberdeckova uhvatio maha na internetu, pojavile su se i prilike za umjetnike koji su željeli nauÄiti viÅ¡e o toj tehnologiji.
Ovdje spada i rezidencija koju SOFTER, feministiÄka platforma posvećena preispitivanju postojećih struktura i hijerarhija u digitalnoj kulturi, nudi dvjema osobama koje žele provesti dva tjedna u njihovoj radionici u Kopenhagenu. „Krajnji rezultat nije samo cyberdeck već i tutorial koji dokumentira kako je cyberdeck izgraÄ‘en. Dijeljenje znanja bitan je dio rezidencije, jer je cilj u konaÄnici uÄiniti te procese lakÅ¡ima za razumijevanje i pristupaÄnijima drugimaâ€, objaÅ¡njava mi Nicole Jonasson, suosnivaÄica SOFTER-a. Prijave su ove godine zatvorene 1. lipnja.
Od osnutka SOFTER-a raÄunalo je izvor najvećih frustracija koje tehnologija uzrokuje Älanovima platforme, ali i njihov najmoćniji alat za stjecanje autonomije. Danas Nicole zamiÅ¡lja budućnost u kojoj će kućni cyberdeckovi i druge tehnologije koje su izradili sami korisnici postati stvarne alternative ureÄ‘ajima koje proizvode i masovno distribuiraju velike kompanije.
„Za mene je to sliÄno kuhanju. Zamislite da ste cijeli život jeli samo u restoranima, a onda odjednom otkrili da možete nauÄiti kuhati sami. Možda u poÄetku neće biti savrÅ¡eno, a svakako zahtijeva viÅ¡e vremena i truda. Ali ima neke radosti u razumijevanju samog procesa. Možete eksperimentirati, možete dijeliti znanje, možete pozvati ljude k sebi i možete izgraditi vlastiti odnos s onim Å¡to stvarate. Tehnologija bi mogla postati neÅ¡to†takvo: viÅ¡e zajedniÄka, kreativna i participativna, a ne neÅ¡to Å¡to pasivno konzumiramo.
Å to se tiÄe Äinjenice da se trend cyberdeckova sada povezuje s trenutkom kad žene zaista stupaju u tehnologiju, Nicole ne misli da je taj fenomen nov. „Žene su oduvijek igrale važnu ulogu u oblikovanju tehnologije, ukljuÄujući razvoj raÄunala i samog interneta. Mnoge revolucionarne tehnoloÅ¡ke ideje doÅ¡le su od žena koje su tehnologiji pristupile na nekonvencionalan, kreativan i eksperimentalan naÄinâ€, nastavlja suosnivaÄica SOFTER-a.
Ono Å¡to je danas drugaÄije jest vidljivost i Äinjenica da ljudi putem druÅ¡tvenih mreža imaju veću kontrolu nad naÄinom na koji dijele svoj rad i oko njega grade zajednice. Dakle, neke ideje, koje su prije možda bile marginalizirane ili pripisivane drugim ljudima, sada se dijele i preobražavaju u trendove.
„Cyberdeckovi otvaraju prostor u kojem tehnologija može postati osobna, ekspresivna, zabavna i emocionalna, ne viÅ¡e samo funkcionalna. Stvaraju prostor za estetiku, pripovijedanje, personalizaciju i eksperimentiranje, stvari koje su oduvijek iÅ¡le uz tehnologiju, Äak i ako mainstream tehnoloÅ¡ka kultura Äesto tvrdi drugaÄijeâ€, zakljuÄuje Nicole Jonassen.
Svi poÄnu s „Ne znam odakle poÄetiâ€
Nakon Å¡to sam pogledala nekoliko videa o cyberdeckovima, algoritam je pretpostavio da nemam drugih interesa i moj feed i fyp zatrpao samo videima o tome kako sastaviti raÄunalo kod kuće. Å to mi uopće ne smeta, s obzirom na to da se u mnogoÄemu smatram antitalentom za tehnologiju i pomoglo bi mi da se bolje povežem s tehnologijom s kojom sam svakodnevno u doticaju. Pitala sam Whisper i Ubeboobey Å¡to bi preporuÄile ženi koja sastavlja svoj prvi cyberdeck i kako to može uÄiniti sigurno, a da je pritom ne ubije struja (da, to je moj najveći strah).
Obje su mi spomenule YouTubeu i online tutoriale, koji vam mogu pomoći da shvatite mehaniku koja stoji u podlozi svega. „Naravno, uvijek će biti ljudi koji će vam reći da ne znate Å¡to radite ili da imate pogreÅ¡an pristup, ali kad god to Äujem, uvijek mi padne na pamet citat Olije Lialine, koja je napisala divan esej pod naslovom ʽTuring Complete Userʼ. Ukratko, ona kaže da ne postoji niÅ¡ta Å¡to neki korisnik ne bi mogao izvesti, ako je to već neki drugi izveo, samo ako ima dovoljno vremena i dovoljno poÅ¡tovanjaâ€, nastavlja Whisper.
Tu je i iskuÅ¡enje da se zainteresirani u procesu izgradnje cyberdecka okrenu ChatGPT-ju, ali s obzirom na to da trend dolazi u paketu s nostalgijom za internetom kakav je bio u vrijeme Weba 1.0 ili 2.0, postoji dovoljno zajednica na Discordu – sastavljenih od ljudi, a ne botova – gdje možete nauÄiti u Äemu je Å¡tos s Linuxom, Raspberry Pijem ili Arduinom. Ubeboobey je nastojala sama uÄiti iz YouTube tutoriala ili od online zajednica. Kad smo se upoznale na videopozivu, pokazala mi je kalup MP3 playera na kojem trenutno radi. Budući da zapravo skuplja fosile, htjela je da joj ureÄ‘aj izgleda donekle tako.
JoÅ¡ od proÅ¡le godine, balonÄić koji sam sebi izgradila na internetu vrti se oko uobiÄajenih tema, od kojih se mnoge tiÄu tehnologije, onoga Å¡to bismo trebali znati o procesima koji joj stoje u podlozi i o strukturnim nejednakostima na kojima je izgraÄ‘ena. Kreatori sadržaja poput Sihaam dubinski se bave kiberfeminizmom, dajući primjere stranica koje nisu diktirane istim problematiÄnim algoritmima kao Meta ili TikTok, te postavljajući pitanja o naÅ¡oj ulozi u kibernetiÄkom prostoru. Online publikacija deathtostock primijetila je da meÄ‘u glazbenim umjetnicima već postoji cijeli trend gdje DJ-evi i izvoÄ‘aÄi piÅ¡u kôd u stvarnom vremenu ili koriste vizualne elemente kako bi transparentnije razotkrili taj proces. TikTok je pun Ninajirachijeva albuma I Love my Computer, a oÅ¡tri i hrapavi, po pitanju budućnosti tehnologije (i ÄovjeÄanstva općenito) optimistiÄni zvuk novog hiperpopa – koji predstavljaju Ninajirachi, underscores ili pak Jane Remover – Äini se da sve to objedinjuje. Å toviÅ¡e, trend preoblikovanja stare tehnologije i njezine prenamjene u modne dodatke poput kopÄi za kosu, ogrlica i nauÅ¡nica, nedavno je postao mainstream.
„Mislim da postoji ontoloÅ¡ka dimenzija svega toga. Mnogi od nas odrasli su okruženi optimistiÄnim vizijama budućnosti. Znanstvena fantastika i, na drugaÄiji naÄin, neoliberalizam nauÄili su nas vjerovati da će se tehnologija neprestano poboljÅ¡avati i da će, posredstvom nje, svijet postati bolje mjestoâ€, objaÅ¡njava Whisper. „Ali ta je ideja bila lažna tada kao i sada. Istovremeno, umjetnici igraju ulogu u oblikovanju kolektivne maÅ¡te. Stoga ima smisla to Å¡to pokuÅ¡avamo stvoriti estetiku budućnosti u kakvoj zbilja želimo živjeti.â€
Dakle, personalizacija raÄunala, a s njom i promiÅ¡ljanje o tome kako s njima stupamo u interakciju, kljuÄni su. „Ljudi koji grade cyberdeckove Äine se prirodnim saveznicima pokreta koji se bori za slobodniji naÄin koriÅ¡tenja tehnologije. Imali smo mnogo revolucija u fiziÄkom prostoru, a internet je nesumnjivo pokrenuo velike transformacije i u stvarnom svijetu. Ali revolucija u kibernetiÄkom prostoru joÅ¡ uvijek se Äini nedovoljno istraženom. Silicijska dolina Äesto pakira i plasira svoje proizvode kao ʽrevolucijeʼ, ali ono Å¡to nam stvarno treba jesu istinske revolucijeâ€, zakljuÄuje Whisper.
Â
